Blog

Promjena ponašanja je teška, nema sumnje u to. Razvoj u bolje verzije sebe zahtijeva žrtvu, energiju i fokus. Većina ljudi vidi cijenu i jednostavno kaže ne.

Promjena ponašanja je teška, nema sumnje u to. Razvoj u bolje verzije sebe zahtijeva žrtvu, energiju i fokus. Većina ljudi vidi cijenu i jednostavno kaže ne.

Promjena ponašanja je teška, nema sumnje u to. Razvoj u bolje verzije sebe zahtijeva žrtvu, energiju i fokus. Većina ljudi vidi cijenu i jednostavno kaže ne.

Promjena ponašanja je teška, nema sumnje u to. Razvoj u bolje verzije sebe zahtijeva žrtvu, energiju i fokus. Većina ljudi vidi cijenu i jednostavno kaže ne.

Promjena ponašanja je teška, nema sumnje u to. Razvoj u bolje verzije sebe zahtijeva žrtvu, energiju i fokus. Većina ljudi vidi cijenu i jednostavno kaže ne.

Promjena ponašanja je teška, nema sumnje u to. Razvoj u bolje verzije sebe zahtijeva žrtvu, energiju i fokus. Većina ljudi vidi cijenu i jednostavno kaže ne.

Promjena ponašanja je teška, nema sumnje u to. Razvoj u bolje verzije sebe zahtijeva žrtvu, energiju i fokus. Većina ljudi vidi cijenu i jednostavno kaže ne.

Promjena ponašanja je teška, nema sumnje u to. Razvoj u bolje verzije sebe zahtijeva žrtvu, energiju i fokus. Većina ljudi vidi cijenu i jednostavno kaže ne.

Nedavno sam gledala video koji pojašnjava historiju formalnog obrazovanja, od vremena kada je to bilo rezervisano samo za one imućne, do vremena kada su se škole počele oblikovati tako da je sve raspoređeno prema vremenskoj agendi i sve uređeno prema tačno jasnim pravilima. Ne ulazeći u to da li su takvi učenici postajali “another brick in the wall” ili ne, autor videa ovaj sistem (a većina smo se školovali u takvom) poredi sa sistemima unutar fabrika, i navodi da čak i najmanji detalji poput onih stajanja u redu za ručak, zvono za odmor, raspored sjedenja unutar učionica, itd. ustvari su osmišljeni u periodu eksploatisanja velikog broja radne snage. Takva radna snaga je već od ranog perioda svog života “trenirana” za red, rad i disciplinu. I naravno, razvijanje logike i razmišljanja?! Ili ipak ne..?

Bosna i Hercegovina je zemlja bogata različitim proizvodnim industrijskim granama te postoji veliki broj malih, srednjih i velikih preduzeća. Većina industrijskih grana još uvijek koristi tradicionalne metode kako bi se došlo do finansijski sredstava za unaprjeđenje procesa proizvodnje, uvođenja inovativnih metoda proizvodnje i slično. S druge strane MSP, također, još uvijek koriste stare metode kako bi osnažili lance snadbijevanja, proširili krugove parterstava. Jasno, svima, pored kvalitetne organizacione kulture (koja je imperativ), važni su prihodi – kako bi se izmirili fiksni i varijabilni troškovi pa ako nešto ostane za bilo kakvu priču o unaprijeđenju.