Prevod: Amar Gegić
Poslodavci sve više traže radnike koji mogu upravljati svojim vezama na poslu, kao i obavljati svoje poslove.
Radnici su obučeni da govore o tehničkim vještinama i ličnim postignućima u svojim životopisima, te da ih spominju na razgovorima za posao. Međutim, da biste uspjeli na poslu, bilo lično ili kao dio tima, u prvi plan dolazi potpuno drugačiji skup vještina.
Lideri sve više traže “emocionalnu inteligenciju”, poznatu i kao “EQ”. Ovaj raspon kompetencija obuhvata našu sposobnost da razumijemo i upravljamo svojim i tuđim osjećajima, a zatim koristimo ovo znanje za izgradnju pozitivnih, produktivnih veza.
“U osnovi, posao se odnosi na kvalitet naših odnosa,” kaže Amy Bradley iz Velike Britanije, vanredni profesor menadžmenta i liderstva na Hult International Business School u Massachusettsu i autor knjige The Human Moment. “Posao se obavlja preko ljudi, a ako niste u mogućnosti da radite sa svojim i tuđim emocijama, postaje vrlo teško obaviti stvari produktivno i održivo.”
„Kako se nosite sa konfliktima i neuspesima, kako ohrabrujete ljude kada su u nevolji, vaša sposobnost da pregovarate ili obavite stvari – sve se to tiče emocionalne inteligencije“, dodaje Mark Craemer, savetnik za razvoj organizacija sa sedištem u SAD-u, trener i autor knjige Emocionalna inteligencija na radnom mjestu. „Vaš EQ vam omogućava da budete efikasni u svojoj ulozi, napredujete i radite dobro na radnom mestu.”
Uopšteno govoreći, rad na emocionalno inteligentan način može značiti drugačiji pristup – umjesto spuštanja glave i postavljanja prioriteta na listama obaveza ili ciljeva produktivnosti, stavljanje ljudskih odnosa i naših i tuđih osjećaja na prvo mjesto. To može biti izazovna tranzicija načina razmišljanja, ali koristi mogu biti velike, povećanje morala, produktivnost, blagostanje i lični uticaj – sve osobine koje poslodavci zahtijevaju sada, više nego ikada.
Šta je emocionalna inteligencija?
Tradicionalno se od radnika očekivalo da ne pokazuju svoja osjećanja na radnom mjestu, iako to možda nije sasvim realno očekivanje.
„Svi smo mi emocionalna bića samo zbog toga što smo ljudi, i ne možemo se odvojiti od toga na poslu“, kaže Craemer. Od frustracije i nelagode, do ispunjenja i radosti, naši radni zadaci, kolege, pa čak i život van posla mogu biti katalizatori za niz osjećaja tokom radnog vremena.
Kao priznanje za ovo, psiholozi sa Yalea Peter Salovey i John D Mayer razvili su teoriju emocionalne inteligencije (EQ) 1990. Psiholog Daniel Goleman je kasnije podijelio potrebne vještine za visoki EQ u četiri domena: samosvijest, samoregulacija, društvena svijest i upravljanje odnosima.
Prva dva kvaliteta odnose se na sebe, odnosno na sposobnost razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama. Samosvjestan radnik, na primjer, može prepoznati da kad god se sastanak završi, to ga čini razdražljivim i pod stresom. Ako je ova osoba sposobna da se samoreguliše, ona će zadržati kontrolu nad svojim ponašanjem kada se pojave ovi negativni osjećaji, umjesto da izražava ogorčenje koje bi moglo uvrijediti kolege ili narušiti njihovu vlastitu reputaciju.
Treći i četvrti kvalitet – društvena svijest i upravljanje odnosima – definišu koliko dobro percipiramo emocije naših kolega i koristimo to znanje za izgradnju produktivnih odnosa podrške s njima. Ovdje je ključna empatija. „Radi se o tome da znate šta ljude pokreće“, kaže Bradley, „i da budete u stanju da razumijete i podržite ljude jer ste u mogućnosti da uđete u njihove cipele i sagledate stvari iz njihove perspektive.“
Efekat pandemije
Emocionalna inteligencija je oduvijek bila važna vještina na radnom mjestu. Na primjer, istraživanje je pokazalo da će zaposleni sa nižim nivoom emocionalne inteligencije češće prijaviti lošije stanje na poslu, zajedno sa nižim nivoom posvećenosti, zadovoljstvom na poslu, učinkom i više stresa u vezi sa poslom.
Ali pandemija je razotkrila zašto se o posjedovanju EQ-a sada ne može pregovarati.
Tokom vrhunca Covid-19, kada su neviđene promjene u poslovima i životnim normama podstakle potrebu za emocionalnim zajedništvom, menadžeri nisu smjeli biti uhvaćeni nespremnima ako su željeli empatično podržati svoje timove i zadržati moral i produktivnost na visokom nivou. Zaposleni su također brzo otkrili da su, zbog neuspjeha da se snalaze na novom radnom mjestu na emocionalno inteligentan način , bili skloni izgaranju. “Radnici s visokim nivoom emocionalne samosvijesti i samoregulacije bolje su u stanju brinuti o vlastitom blagostanju”, kaže Bradley. „Oni su u stanju da priznaju kada su iscrpljeni i znaju da je vrijeme da odu od kompjutera, a ne da samo nastavljaju da se probijaju.”
Pandemija je takođe razotkrila kako organizacija može da se spusti kada njena radna snaga ne njeguje svoju emocionalnu inteligenciju. Gallupovo istraživanje iz februara 2022. pokazalo je da radnici smatraju da je empatija menadžera naglo opala od početka pandemije: u maju 2020. skoro polovina američkih radnika izjavila je da osjeća da je njihov šef stalo do njihove dobrobiti; taj broj se od tada prepolovio. Smanjenje emocionalnog razumijevanja između menadžera i zaposlenika imalo je negativan uticaj: radnici koji su izjavili da osjećaju da šefa nije briga imali su 69% veću vjerovatnoću da će tražiti novi posao ili prijaviti da pate od izgaranja.
Prelazak na rad na daljinu je također učinio emocionalnu inteligenciju važnijom. Kako digitalni prostori smanjuju spontanu ljudsku vezu, ovaj novi način rada može otežati čitanje emocionalnih pokazatelja, kao što su govor tijela i ton glasa. Na udaljenom radnom mjestu, emocionalno inteligentne osobe bolje su opremljene da se prilagode ovim promjenama, kao i da održe jake odnose uprkos nedostatku lične interakcije.
Kako razviti emocionalnu inteligenciju
Dobra vijest je da emocionalna inteligencija nije osobina s kojom se neki rađaju, a drugi ne.
„EQ je nešto što možete povećavati tokom života“, kaže Craemer. Za razvoj EQ-a, on preporučuje da počnete sa samosvješću. „Ako ne možete da shvatite šta mislite, osjećate i želite u bilo kom trenutku, teško vam je da krenete dalje odatle.”
Kada bolje razumijete sopstvene emocije tokom radnog dana, upravljanje njima može postati lakše. U trenucima jakih emocija, kaže on, “sjetite se da dišete, zapamtite da ne morate odmah reagovati i odvojite vrijeme u toj situaciji da se snađete”.
Radnici s visokim nivoom emocionalne samosvijesti i samoregulacije su sposobniji da brinu o vlastitom blagostanju – Amy Bradley
Bradley takođe savjetuje da počnete od sebe tako što ćete adresirati sve praznine između toga kako vidite sebe na poslu i kako vas drugi vide, jer, kaže, „možemo biti slijepi za to kako izražavamo i čitamo emocionalne komponente naših interakcija“. Za to je potrebna povratna informacija. Možete pitati šta radite dobro i u kojim oblastima komunikacije biste mogli da se poboljšate, radeći sa kolegom od poverenja koji takođe želi da poboljša svoj EQ tako da povratne informacije mogu biti obostrane i stalne.
„Jedno upozorenje“, dodaje Bradley, „je da budete spremni čuti povratne informacije, gledajući na to kao na dar, a ne kao priliku da branite svoje postupke. Nema ništa gore nego tražiti povratnu informaciju i onda neko bude iskren, a vi postanete odbrambeni.”
Ukratko, ako mislite da dobro slušate, ali vaš kolega kaže drugačije, dajte im prednost sumnje. A zatim počnete aktivno pokušavati da poboljšate svoje vještine slušanja na poslu, kod kuće i sa prijateljima. Bradley kaže, “prije nego što to shvatite, te nove neuronske veze u vašem mozgu će se stvoriti i to će postati vaša nova priroda”.
Uz sve komponente emocionalne inteligencije, volja da se razvijate zajedno s drugima je neophodna. Kao što Craemer kaže, „možete pročitati sve knjige na svijetu o tome, ali ne možete sami biti emocionalno inteligentni. Tako se povezuješ s drugima”.
Članak EQ: Why leaders are looking for ’emotional intelligence’ autorice Joanna York preveden je sa portala BBC – Worklife.